socijalna antropologija, smjer u razvoju antropologije u Velikoj Britaniji između I. i II. svjetskog rata. Razvijala se na osnovama sociologije, kao komparativna disciplina s ključnim konceptima socijalne strukture, normi, statusa i socijalnih odnosa, razlikujući se po tom od antropologije u SAD-u, gdje je njezin razvoj pod utjecajem koncepta kulture (→ kulturna antropologija). Početci britanske antropologije sežu u kasno XIX. st., kada je jedan od njezinih utemeljitelja, E. B. Tylor, dao prvu definiciju kulture i držao prva predavanja iz antropologije na Oxfordu, da bi poslije njegov koncept kulture, kao središnji koncept antropologije, bio u potpunosti prihvaćen u SAD-u, a u Velikoj Britaniji odbačen. Na kasnije uobličavanje socijalne antropologije u Velikoj Britaniji najveći je utjecaj imao francuski sociolog É. Durkheim, čije su sociološke teorije bile podloga kasnijim engleskim antropolozima za istraživanje religije, pravnih sustava i srodstva. Tako je engleska socijalna antropologija, pod znatnim utjecajem sociologije, orijentirana prema tumačenju društava kao logičnih integriranih sustava u kojima svi međuovisni dijelovi podržavaju cjelinu. Koncept kulture bio je zamijenjen konceptom društva. Simboli i mitovi bili su zamijenjeni organizacijom i institucijama. Na temeljima takva → funkcionalizma kao istraživačkoga smjera okosnicu stvaranja discipline socijalne antropologije razvijali su B. K. Malinowski i A. R. Radcliffe-Brown, u dvama različitim smjerovima: biopsihološkom funkcionalizmu i sociološko-strukturalnom funkcionalizmu, odn. u različitosti interpretacija i pristupa s obzirom na davanje težišta pojedincu ili strukturi. Konsolidacija tih dviju škola nastupa pred II. svjetski rat; nastavljači su bili u Oxfordu E. Evans-Pritchard (nasljednik Radcliffe-Browna), a u londonskoj School of Economics E. R. Seligman i Raymond Firth (nasljednici Malinowskoga).
